Generacije Petrinjaca koji su zlatnih osamdesetih bili mladi, slušali su glazbu kakva se danas u Petrinji ne može ni u kakvom scenariju čuti, a kamoli doživjeti na taj način. Petrinja je bila vrlo urbana sredina koju je uhvatilo sjeme alternative i darka i postojala su mnoga društva, mnoge ekipe koje su radile nezaboravne tulume, organizirale slušaonice i koncerte koji su bili jako posjećeni.
Također hodočastilo se po koncertima takve glazbe svugdje gdje se moglo, a vinilne ploče i kazete su se nabavljale na razne načine i kurvale dalje. I danas puno godina poslije, kad u Zagreb dođe neki strani bend nerijetko ćete u publici sresti dosta Petrinajca koje nije niti će ikad pustiti slušanje omiljenih ploča i bendova.
Ova djevojka s fotografije koju sam snimio na after partiju poslije koncerta Sisters of Mercy u zagrebačkom klubu "Jabuka" gdje sam na kraju zaglavio do jutra, me podsjeća na petrinjske tulume osamdesetih.
Nažalost nisu me s mojim fotoaparatom pustili na sam koncert Sistersa tog 20.6. 2006. u staroj Klaonici, ali možda i bolje - više sam uživao u koncertu, koji mi je ostao u sjećanju kao jedan od boljih na kojem sam bio u životu ( a bio sam na puno njih).
O poslijeratnoj Petrinji i glazbenom ukusu ne treba trošiti riječi - jedino su tad mladi hip hoperi "Hram straha" imali muda nešto reći i pobuniti se protiv sistema na svoj način koji u samom startu nije imao nikakve šanse - ,nitko ih nije htio puštati zbog provokativnih riječi i poruka, psovki, ali jebiga - to tako mora biti.
Ipak, na PS Portalu - jedinom mediju koji zalazi u taj period povijesti koji svakako treba očuvati i zapisati je izašao tekst o petrinjskim tulumima osamdesetih kojeg toplo preporučujem na ovom linku ovdje:http://www.ps-portal.eu/kolumna/joy-division-i-petrinjski-tulumi-osamdesetih/
Sistersi su te prve noći ljeta gospodnjeg 2006. završili s bisom i "Temple of love" koja je trajala i trajala. Nenadjebivo. A ja to uživo gledao :)
Nema komentara:
Objavi komentar